...najveća biološka invazija u novijoj istoriji... ili kako je jedan kaktus postao državni neprijatelj №1...
Do 1900. godine 4 miliona hektara je bilo obraslo opuncijama, a do 1920. već preko 20 miliona hektara. Procena je da se kaktus u to vreme širio brzinom od milion hektara godišnje. Na vrhuncu invazije, zahvaćena oblast je bila veća od Velike Britanije. Na jednom hektaru je moglo biti i do 16.000 biljaka ukupne biljne mase oko 250 tona.
zahvaćena oblast
Krajem XIX veka, opuncija je zvanično postala korov, neprijatelj №1, kojeg je trebalo uništiti svim raspoloživim sredstvima, i fizički i hemijski... Ispostavilo se da raspoloživa sredstva nisu dorasla ratu sa opuncijama. Uništavanje kaktusa na tako ogromnoj površini bilo je jednostavno neefikasno i preskupo, a nemoćni vlasnici zemlje su prosto napuštali svoja imanja. Ovo je i vreme velikog useljavanja u Australiju, vlada je primala imigrante i delila im zemlju. Niko nije želeo zemlju obraslu kaktusima.
Obrada zemlje koju su seljaci uzimali koštala je 5-20 šilinga po jutru, zavisno od plodnosti i lokacije. Cena čišćenja zemlje od kaktusa iznosila je oko 10 funti po jutru, i to iz godine u godinu. Za farmere je praktično bilo nemoguće da zarade dovoljno novca, tako da je čišćenje zemlje mnoge oteralo u dug.
napušteno imanje
Fizičko uništavanje oranjem i kopanjem, spaljivanjem, drobljenjem valjcima sa konjskom zapregom ... pokazalo se neuspešnim. Najbolje rezultate u hemijskoj borbi pokazao je arsenik - As2O5 ( npr. "Roberts improved pear poison" mešavina od 80% sumporne kiseline i 20% arsenik pentoksida). Ali ova hemikalija je bila veoma toksična, skupa i rizična za rad i skladištenje. Dodatno je tokom Prvog svetskog rata došlo do nestašice potrebnih komponenti. Povećana potražnja za ključnim sastojkom, arsenom, dovela je i otvaranja rudnika arsenika u Kvinslendu.
boca arsenic pentoxide
mašina za uništavanje vatrom
preoravanje
Već 1901. godine Vlada je ponudila nagradu od 5000 funti za pronalaženja rešenja za kontrolu kaktusa, ali ni povećanje nagrade 1907. godine na 10.000 funti nije pomoglo (oko milion u današnjoj vrednosti). Nagrada nikad nije dodeljena, mada nije nedostojalo orginalnih rešenja: treba nam više zečeva, oni će onda pojesti kaktuse u nedostatku druge hrane; treba koristiti bojni otrov, iperit, da bi se ubio sav životinjski svet za zahvaćenom području i tako sprečilo rasejavanje semena kaktusa; tenkovi iz rata u borbi protiv kaktusa.
Pokušana su i razna "ekonomski" isplativa rešenja problema, kaktus je pretvaran u papir, alkohol, boju, ulje, sapun...
Kingsthorpe, 1920s
Kaktus kao stočna hrana - National Library of Australia
U pokušaju da se spreči širenje kaktusa, Kvinslend je odobrio stimulativno nagrađivanje ubijanja emua, vrana i svraka, kao i skupljanje jaja emua. Očekivalo se da će smanjivanjem brojnosti ptica biti smanjeno rasejavanje semena. U dve godine, koliko je trajao državni podsticaj, 1926-1927. ubijeno je 226.202 ptica i uništeno 109.345 jaja emua, kako su precizno zapisali u državnim knjigama.
gnezdo emua
Godine 1911. vlada Kvinslenda formira komisiju Board of Advice of Prickly Pear Destruction, koja godinu dana kasnije 1912. godine formira eksperimentalnu stanicu u srcu zaražene zemlje u mestu Dulaka (Dulacca), Brizbejn. Tu će po prvi put, naučnici sa punim radnim vremenom raditi na rešavanju problema kaktusa: fizičkim, bioloških i hemijskim sredstvima. Doktorka Džejn Vajt (Jean White 1877.) dobila je zadatak da vodi ovu stanicu. Dr. Džejn Vajt u to vremem je bila tek druga žena sa doktoratom iz botanike u Australiji i prva koju će vlada zaposliti.
dr. Džejn Vajt, Istraživačka stanica Dulaka
Istraživačka stanica Dulaka
U isto vreme 1912. formirana je i Prickly Pear Travelling Commission. Članovi komisije su putovali u zemlje gde opuncije inače rastu u potrazi za prirodnim rešenjem problema. Posle 18 meseci putovanja i obilaska Havaja, obe Amerike, Afrike, Evrope i Indije, dve vrste prirodnih neprijatelja su donete sa ovih putovanja: košinel vaši (Dactylopius ceylonicus i Dactylopius confuses) i cactoblastis moljac (Cactoblastis cactorum) iz Južne Amerike. Prvi rezultati su se pokazali kao obećavajući, ali će tek posle završetka rata, 1919. godine krenuti ozbiljna biološka borba.
Prickly Pear Travelling Commission
Cactoblastis
Posle rata se istraživanje se nastavlja i još novih prirodnih neprijatelja je doneto iz obe Amerike. Ukupno, 150 različitih insekata je testirano, odgajano, razmnožavano. Na kraju se Cactoblastis cactorum pokazao kao najbolje rešenje.
Moljac se pokazao kao izuzetno produktivan i od inicijalnih 3.000 jajašaca iz Argentine, uzgojena je populacija insekata od koje je između 1927. i 1931.godine dobijeno 2.2 milijarde jajašaca. Sve je to spakovano u papirne kesice, podeljeno širom zemlje i čiodama zakačeno na kaktuse po zaraženim prostransvima. Rezultati su prevazišli sva očekivanja. Ogromne površine kaktusa su posle samo 7 godina borbe uništene i zemljište je vraćeno u posed seljacima.
Cactoblastis cactorum (Cactus Moth, South American Cactus Moth, Nopal Moth) je domaći moljac u Argentini, Paragvaju, Urugvaju i južnom Brazilu. Jedna je od 5 vrsta Cactoblastisa koja naseljava Južnu Ameriku, gde mnogi prirodni paraziti i bolesti kontrolišu njegovu populaciju. Najmanje je probirljiv kad je u pitanju izbor opuncije domaćina. Ženke imaju prefinjena čula koja identifikuju CAM metabolizam, tj. povišen nivo ugljendioksida i azota oko biljke, potencijalnog domaćina. U Australiji moljac može da ostvari dve generacije tokom jedne godine.
Nažalost, ovaj sistem nije svugde funkcionisao. Larve nisu dobro napredovale u svim prirodnim uslovima u Australiji. Takođe, nisu sve opuncije imale svog prirodnog neprijatelja. Ipak, kada su uspešno uništene velike površine pod kaktusima, sa preostalima se moglo boriti tradicionalnim metodama.
ogledno polje
U mestu Dalbi (Dalby) u Kvinslendu postoji jedinstven spomenik podignut 1965. jednom insektu - spomenik Cactoblastis cactorum. Cactoblastis Memorial Hall je memorijalni muzej osnovan 1936. u spomen borbe sa invazijom u malom mestu Boonarga, gde se nalazila jedna od ukupno četiri stanice za umnožavanje i distribuciju cactoblastisa.
Cactoblastis Memorial Hall
Državna komisija - "Prickly-pear Destruction Commission" Novog Južnog Velsa, formirana 1924., radila je na uništavanju opuncija sve do 1987. godine – pune 63 godine, sa brojem zaposlenih od 20-120. Ali razne vrste opuncija nastavljaju da budu problem u Australiji. U martu 2016, Biosecurity Queensland oslobodio je dodatnu količinu košinel vaši u pokušaju da obusta invaziju "coral" kaktusa u Longriču (Longreach). U maju 2016. još insekata je pušteno u Zapadnoj Australiji.
Prateći uspeh u Austaliji, moljac biva razmnožen i u drugim zemljama u kojima opuncije nekontrolisano rastu, poput Južnoafričke Republike u Africi. Stiže i na Karibe, 1957. na ostvo Nevis gde uspešno desetkuje populaciju opuncija; 1960. Moserat i Antigva; 1989. stiže u SAD, na Floridu. U srednjoj i severnoj Americi širenje ovog moljca nije dobra vest i pravi izuzetne probleme. Ugrožene su autohtone populacije opuncija, koje često imaju veliku ekonomsku i ekološku vrednost. Npr. na Bahamskim ostrvima San Salvador ugrožena je populacija iguana koje se izvorno hrane opuncijama. U Meksiku se opuncije kultivisano gaje na preko 250.000 hektara. Trenutno procena u SAD je da ovaj moljac brzinom od 150 km godišnje napreduje ka Teksasu.
mapa širenja moljca
Danas se primer širenja opuncije u Australiji smatra kao jedan od najgorih primera invazije jedne biljne vrste. Ironijom sudbine, košinel vaši su rešenja problema koji je zbog njih i nastao.
U Australiji, trenutno status invazivnog korova u državi Kvinslendu imaju:
• Common pest pear (Opuntia stricta var. stricta)
• Spiny pest pear (Opuntia stricta var. dillenii)
• Tiger pear (Opuntia aurantiaca)
• Drooping tree pear (Opuntia monacantha)
• Velvety tree pear (Opuntia tomentosa)
• Westwood pear (Opuntia streptacantha)
• Devil’s rope pear (Cylindropuntia imbricata)
• Coral cactus (Cylindropuntia fulgida var. mamillata)
• Snake cactus (Cylindropuntia spinosior)
• Harrisia cactus (Harrisia martinii, H.tortuosa
and H. pomanensis)
• Hudson pear (Cylindropuntia pallida and C. tunicata)
• Jumping cholla (Cylindropuntia prolifera)
• Bunny ears (Opunita microdasys and O. rufida)
• Cane cactus (Austrocylindropuntia cylindrical)
• Eve’s pin cactus (Austrocylindropuntia subulata).
Za biološku borbu protiv kaktusa još uvek se koriste:
- Cactoblastis cactorum, a stem-boring moth
- Dactylopius ceylonicus, a cochineal scale insect
- Dactylopius opuntiae, a cochineal scale insect
- Dactylopius confusus, a cochineal scale insect
- Dactylopius austrinus, a cochineal scale insect
- Chelinidea tabulata, a cell-sucking bug
- Tucumania tapiacola, a stem-boring moth
- Archlagocheirus funestus, a stem-boring beetle
- Tetranychus opuntiae, prickly pear red spider mite.
Opuncije još uvek imaju Prohibited (zabranjen) i Restricted (ograničen) status u Australiji:
- This is a prohibited invasive plant under the Biosecurity Act 2014.
- The Act requires that all sightings to be reported to Biosecurity Queensland within 24 hours.
- By law, everyone has a general biosecurity obligation (GBO) to take all reasonable and practical steps to minimise the risk of it spreading until they receive advice from an authorised officer.
Restricted
- This is a restricted invasive plant under the Biosecurity Act 2014.
- It must not be given away, sold, or released into the environment without a permit.
- Opuntia microdasys and O. elata must be reported to Biosecurity Queensland within 24 hours of being sighted.
- The Act requires everyone to take all reasonable and practical steps to minimise the risks associated with invasive plants and animals under their control. This is called a general biosecurity obligation (GBO).
- At a local level, each local government must have a biosecurity plan that covers invasive plants and animals in its area. This plan may include actions to be taken on certain species. Some of these actions may be required under local laws. Contact your local government for more information.
Izvori:
